Put u iscjeljivu ranjenost

Poznajem one kojima ljudi i predmeti opisani ili predstavljeni u umjetničkim djelima postaju simboli zbog svoje zagonetnosti pa tjeraju na razmišljanje. Topla rujanska ruka mirno mi je pokazala put koji vijuga ispod Velebita, a on onako jak i monumentalan – kako ga opisa moj suputnik – kao da govori pritiješnjen patnjom hrvatskoga čovjeka. Michelangelo je udarcem renesansnom Mojsiju govorio: Progovori. Velebit je šutio dopuštajući da u njemu pronađemo i oslobodimo anđela. Čvrstoću i postojanost kamena upoznali smo i na svom prvom odredištu – Kliškoj tvrđavi. Izvorni i umjetnički izričaj u kamenu ponosno je govorio jezikom hrvatskih uskoka. Sadržaj poznat – imperativ je obraniti SVOJE.

A onda krajolik s kućicama uz more koje možemo vidjeti na najljepšim svjetskim fotografijama i osjetiti tihoću što smiruje trnce od nespokoja. Skradin je mjesto za povratak SEBI. Vilinski zov Zoranićevih Planina bio je blag pa nas doveo nadomak njegova rodnog Zadra – u Nin. Stati pred najmanju katedralu u svijetu zapravo znači pitati se postoji li nešto novo, postoji li korak naprijed u umjetničkom izričaju. Glagoljski znak – uporište je i nadahnuće, kako reče Branka Polonijo. Ona zna kako se sarcem glagolja.  

Posedarje i Vinko Kajmak potvrda su kako se bol može voljeti i otvarati nove prostore odabranima. Razgrćući prošlost, zavirismo u mistične prostorije Tvrđave Nehaj. Ona jasno pokazuje put prema NJIMA – patnicima s Gologa otoka i Svetoga Grgura. Vučičevićeva Pomrčina otkriva jedinstvenu pjesničku samostojnost, kako reče Božidar Petrač, i motivski repertoar mraka, beznađa i rasapa koji može osjetiti samo uznik. Naslutiti dubinu takve boli znači ne usnuti. Vizionar zna bdjeti, spoznali smo u Smiljanu. Otkrivati čitajući književno-umjetnička djela mogao je Nikola Tesla. Znanost i umjetnost putuju svijetom rukom pod ruku. Možda posjet Smiljanu otvori oči mladom čitatelju koje se vrijednosti kriju u klasičnim djelima svjetske književnosti.

U malenom i iseljenom Velikom Žitniku zavirismo u san Oca Domovine – u oganj stavljane. A i on u čežnji za bezgraničnom hrvatskom slobodom osjeti kostolom uzništva. Veliko Krbavsko polje i crkva Hrvatskih mučenika u Udbini s križem Višeslavove krstionice u središtu – punina onostranosti, koliko ju je moguće obuhvatiti ovozemaljskim pogledom – pokazuju iskonsko domoljublje, osjećajnost i duhovnost pa je pogled vapaja upućen samo TEBI jer TVOJOM voljom poredana stoje imena hrvatskih stratišta kao nijemi svjedoci povijesti. Među njima i Gornji Brišnik – mjesto kojem dugujem…

Danijela Musić