Tko kaže da mladi ne vole poeziju – Interviju s Jelenom Krajinom, učenicom devetog razreda OŠ fra Mije Čuića

Tko kaže da mladi ne vole poeziju – Interviju s Jelenom Krajinom, učenicom devetog razreda OŠ fra Mije Čuića

1. Što te motivira, odakle crpiš energiju za pisanje?

Najviše me motivira priroda, osjećaji i unutarnji mir. Samo se prepustim trenutku i puštam maštu da učini svoje. Inspiraciju za pisanje naviše crpim u tišini pred Bogom. Osjećam da je svaki moj stih njegov dar i zato želim što bolje iskoristiti svoje sposobnosti. Možda se jednog dana sav moj trud isplati.

 

2. Kad si napisala prvu pjesmu?

Prvu pjesmu napisala sam u 6. razredu. Ne sjećam se točno kako se zvala ni kojeg je sadržaja bila, ali dosta se razlikovala od pjesama koje pišem danas.

 

3. Koja ti je najdraža pjesma, možeš li izdvojiti jednu ili više njih koje su ti posebno drage i zašto?

Sve moje pjesme podjednako su mi drage, no kada bih morala izdvojiti jednu od njih to bi bila pjesma Didu mom. To je pjesma koja je napisana s najvećim emocijama, koja je nastala u suzama, pjesma koja je napisana u tišini. Svaki put kad ju pročitam, osjećam da sam ponovno u društvu sa svojim pokojnim djedom.

 

4. Je li ti draže pisati pjesme ili priče? Koje su razlike u pisanju poezije i proze?

Više se volim izražavati kroz pjesme jer osjećam da u par stihova mogu reći sve, odnosno prenijeti neku poruku. Razlike su u tome što je pjesmu puno teže napisati. Za pjesmu treba imati „ žicu“ koja je, jednostavno, urođena. Što se tiče proze, volim pisati i priče, ali mi je ipak draže pisati pjesme.

 

5. Budući da voliš poeziju, koji su tvoji omiljeni pjesnici i pjesme?

Moji omiljeni pjesnici su Antun Branko Šimić, Tin Ujević i Dobriša Cesarić, a najdraža pjesma mi je Opomena. Tu pjesmu posebno volim jer u malo riječi otkriva puno, a najviše mi se sviđa stih: Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda.

 

6. Tko ili što te je potaknuo na pisanje?

Kada smo u školi dobivali zadatke za zadaću iz hrvatskog jezika, najviše sam voljela izražavanje na zadanu temu. Tada sam shvatila koliko volim pisati, u početku najviše pjesme, a kasnije sve više prozu. Spontano sam koristila stilske figure ( metafore, poredbe, anafore, hiperbole…) i ne znajući da ih koristim. Obitelj me uvijek podržavala i hrabrila te s radošću čitala moje pjesme. Uzor mi je bio brat koji također piše pjesme.

 

7. Koje su teme tvojih pjesama, o čemu najviše voliš pisati?

Teme mojih pjesama su većinom misaone i ljubavne, a najviše volim pisati ljubavne pjesme.

8. Osjećaš li da su tvoje pjesme zrelije od prvih pjesničkih pokušaja, po čemu?

Osjećam veliku razliku između pjesama pisanih sada i prije par godina. Primjećuje se drugačije razmišljanje i snažnija poruka. Dok sam bila mlađa, za mene pjesma nije bila pjesma bez rime. Sad već razmišljam kako što bolje iskoristiti stilske figure, preneseno značenje i prenijeti temeljni osjećaj pjesme.

 

9. Postoji li vrijeme kada pišeš pjesme?

Ne postoji određeno vrijeme kada pišem pjesme. Kao što sam već rekla, sve prepuštam trenutku. Kada dobijem inspiraciju, uzmem olovku i papir i stvaram. Smatram da je to poanta pisanja, prepustiti se trenutku i prenijeti osjećaj.

 

10. Zasigurno voliš čitati i dijelom crpiš inspiraciju iz knjiga, koje su i se knjige posebno dojmile?

Čitanje je jedan od mojih najdražih hobija. Smatram da iz knjiga puno učim, spoznajem različite istine vezane uz život koji nadahnjuje čovjeka. Knjige koje su mi se posebno dojmile su Orkanski visovi i Gonič zmajeva. Orkanski visovi je jedini roman engleske spisateljice Emily Brontë koji govori o zabranjenoj ljubavi dvoje mladih.

Gonič zmajeva roman je afganistansko-američkog pisca Khaleda Hosseinia. Knjige su međusobno jako različite, ali podjednak mi se sviđaju svaka na svoj način.

 

11. Danas mladi sve manje čitaju knjige, što misli zašto i kako učenici mogu zavoljeti čitanje?

Mislim da mlade treba što više poticati da čitaju kako bi postali samostalniji i marljiviji. Važno je da čitaju ono što ih zanima te da čitaju knjige primjerene njihovoj dobi, tako će više zavoljeti čitanje, a s vremenom će mijenjati i stajalište o nekoj knjizi i teme koje žele čitati.

 

12. Što bi poručila mladima koji se bave pisanom riječju?

Mladima koji se bave pisanom riječju poručila bih da nikad ne odustanu od svojih snova, da nikad ne slušaju one koji govore da je njihovo pisanje bezvrijedno. Želim da što bolje iskoriste svoje talente, što više čitaju te da čuvaju svoje književne ostvaraje.

Razgovarao: Petar Ljubas

 

DIDU MOM

U mom srcu ostavio si dubok trag,

u srcu mi ostao tvoj pogled blag.

I dok šećeš mojom dušom sve je tiše i tiše,

ja znam da sa mnom nema te više.

I kad je najteže bilo uz mene si stao,

svoju neizmjernu ljubav u ruke mi dao.

Kroz život me učio kako dobar biti,

kako za neke ljude vrijedi i krv proliti.

A ja upravo za tobom suzu po suzu puštam

i promatram što sve bez tebe propuštam.

Ti si me naučio kako za života moliti,

kako za života nekog čvrsto voljeti.

Putem tvojim ako krenem, znam neću pasti

jer ljudi kao ti zaslužuju i najveće časti.

Ponosim se tobom, sokole moj,

u srcu još čujem glas tvoj.

Volim te puno, znaj!

Neka te anđeli povedu u raj.

Sada je teško, ali i to će proći,

jednoga dana za tobom ću doći.

 

ŽIVOT

Putujem

s osmjehom na duši.

Vjerujem,

strah se guši.

Sanjam

more i tišine.

Osjećam

mir iz daljine.

Stvaram,

uspomene brojim.

Volim,

sretna što postojim.

 

VRIJEME KOJE NISMO PROVELI U LJUBAVI

IZGUBLJENO JE VRIJEME

Osjećaš prazninu?

Hladan zrak ledi srca.

Krv se gubi, napušta te.

Nemaš vatre da te grije.

Razmisli,

u čemu griješiš?

Zašto si nemoćan

i tako malen?

Muha među pčelama,

ptica u vodi.

To si ti,

to si ti bez ljubavi.

Probudi se!

Budi sunce!

Ugrij sebe ljubavlju,

sjaji za druge.