Učenici Osnovne škole fra Mije Čuića Roško Polje obilježili su Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje pišući i čitajući pjesme o Vukovara.
VUKOVAR
Vukovar je bio u braniteljskim rukama,
to je bila borba u teškim mukama.
Po Vukovaru su granate padale,
a očevi i majke su se nadale.
Mnogi su voljene izgubili,
za njih su Boga molili.
Svakoj izgubljenoj duši,
jednu svijeću zapalili.
Vojnici za svoj narod su umrli,
jer su ga kao štit viteza čuvali.
Vukovar je možda pao,
ali u našim srcima je bio i ostao.
Anđelina Krajina
VUKOVAR
Znam da ti si pao od Srbina i patnju
si veliku podnio.
Tri su te mjeseca oduzimali i
oduzeli su te.
Dvadeset i prve ti si srpski grad,
a danas si ponosan Hrvat.
Tvoj toranj i srce tvoje su Srbi
povrijedili,
a ti si grad Hrvatske koji će živjeti
zauvijek.
Ljudi su svoj život za te dali samo
da ti danas budeš na svom mjestu.
Marin Beljan
VUKOVAR
Zapali svijeću za taj dan,
kad su mnogi branitelji usnuli u san.
Krv su svoju prolili mnogi
samo da bi tebe spasili.
Veliku si muku podnio,
da bi pobjedu odnio.
Tolike granate su padale,
a obitelji se spasu nadale.
Zato izmoli za njih,
za te duše što su branile svoj grad
i podnijele svu patnju i jad.
Ana Krajina
VUKOVAR U SRCU
Taj jedan, ali vrijedan toranj tvoj
privlači ljude velik broj.
Najveća želja koju ljudi poželjeti mogu
je da odu k tebi u slobodu.
Mnogo djece umrlo je za te,
zato molite Boga da opet ne zarate.
Cijela Hrvatska tobom se ponosi,
jer čitav svijet zna tko si.
Nakon te velike muke Vukovar je ostao
i ponosan grad postao.
To je prošlost, svi znaju
i zato svi mirno spavaju.
Uz tebe ćemo biti znaj,
i kad našem životu bude kraj.
Ružica Serdarušić
GRAD NA DUNAVU
Stajao je grad miran i tih,
na valovitom Dunavu.
Bio je grad ljudi, djece i staraca.
Stvarali su uspomene i gradili domove.
Sve do jednog dana
kad je pod sivilom neba,
neprijatelj kročio u njega.
Taj dan pamte mnoge generacije.
Taj dan uništeni su mnogi snovi
i srušeni mnogi domovi.
Dok uspravno stoji s tragovima čahura,
vodotoranj je simbol Vukovara.
Grad na Dunavu zaboravit se ne smije,
to je grad heroja, to je grad pobjede.
Antea Adrušić
VUKOVAR
Pao si grade u jesen 1991.
Pale su i duše s tobom.
Suze su kvasile obraze.
Zvuci oružja odjekivale su Ovčarom.
Istrošeni đonovi napuštali su ruševine.
Propatio si grade, propatio mnogo.
Nebo je plakalo za tobom.
Dao si cijeloga sebe,
da bi Hrvat danas bio svoj na svome.
Milan Orlović
VUKOVAR
Bilo je to prije mnogo godina
još se narod sjeća tog pogubljenja.
Mnogi su svoj život dali da bi
Hrvatsku i tebe spasili.
Mnogi su krv prolili da bi tebe dobili.
Narod svoj puno se trudio, ali je tebe dobio.
Taj pokolj nikad zaboravljen neće biti i dan danas suze će se liti.
Sad možeš ponosan i sretan biti,
Jer si svoj san uspio ostvariti.
Hrvatska je slobodna!
Na svoj narod ponosna!
Ivana Sušilović
VUKOVAR
Tko će u gradu svjetla upaliti?
Tko će ove ljude skriti?
Tko će sjajni dan dočekati?
Tko će se nakon pobjede veseliti?
Nisu zamirisale još ruže,
ali tko će pomoći da korijen pruže.
Kome još ovo treba,
da nas neprijatelj u gradu vreba.
Vratite mi one lijepe dane,
kad mi pjevom ptica jutro svane.
Ne čujem više ni oca ni majke,
Sve je usnulo čak i bakine bajke.
Marija Sušilović
VUKOVAR
Trideset i dvije godine ruševine
Tvoje suze kvase,
tužni jecaji majki se ne gase.
Dok Dunav tužno uzdiše,
bolne uspomene u svoje dubine piše.
Tugu i bol Hrvat teško krije,
suze roni dok se zastava na vodotornju vije.
Heroju moj, Vukovare grade,
za slobodu našu ti svoje junake dade.
Odajem počast žrtvama tvojim,
volim te grade svim srcem svojim.
Ivan Orlović