Moj učitelj bijaše sijač

I ove godine Svjetski dan učitelj obilježen je 5. listopada, i to humanitarnom akcijom dobrovoljnog darivanja krvi u Domu zdravlja Livno te svečanom večerom u PTC „Panorama“ – Pavić čiji je karakter također bio humanitaran jer je sav prihod od tombole otišao za liječenje Gabrijele Perković, učenice Osnovne škole „Fra Lovro Karaula“. Već od početka obilježavanja ovim danom željela se skrenuti pozornost na status i važnost učitelja.

Obrazovni sustav trebao bi biti ogledalo određenoga društva i zalog boljoj budućnosti. Već od osnovnoškolskih dana kreće jedan poseban razvoj svakoga pojedinca. Iako institucionalan, ipak duboko uronjen u svijet emocija. Teško ćemo susresti čovjeka koji se ne sjeća svoje prve učiteljice ili učitelja, osobe čija je živa riječ stvarala nove spoznaje o životu i svijetu. Raspravljati o kvaliteti onoga što je bilo, onoga što će doći ili onoga što je sad nezahvalno je. Aritmetička sredina često nije mjera znanja, truda i volje naših učenika, tako poštivatelji pravilnika, kodeksa i inih službenih pedagoških akata nisu nužno najbolji učitelji – sijači znanja. Kvalitetan rad traži trud i strpljenje, a naši su učenici sve nestrpljiviji i sve teže dolaze do rješenja osobnim promišljanjem. Udžbenici su im sve prilagodljiviji, slikovnice čija je poruka ipak ozbiljna. A jesu li nam oni donijeli više znanja? Kako svijet narisan natpisima o pravima djeteta vratiti u prirodan ambijent slobode, spontanosti i radosti? Kako učeniku – djetetu pomoći da bude sijač sreće? Bezbroj je ovakvih pitanja koji čekaju odgovore – rješenja kao plod promišljanja. Uz sve ove misli, nedoumice i traženja svim učiteljima želimo sretan Dan učitelja.   

                                                                                          Danijela Musić