Dobrodošli na službenu stranicu Osnovne škole fra Mije Čuića!
Sinoć (3. lipnja 2026.) u 18:00 sati započeli smo našu oproštajnu večer na najljepši način, misom zahvalnicom u crkvi sv. Franje Asiškog u Bukovici. Zahvalili smo Bogu što smo uspješno završili svih devet godina našeg školovanja. Prigodnim i ohrabrujućim riječima obratio nam se fra Jozo Radoš – Đoka. Nazočnost naših roditelja i nastavnika ovo je misno slavlje učinilo još svečanijim. Nakon mise s roditeljima i nastavnicima otišli smo u Svadbeni salon Lovre gdje nas je primio drag i dobar domaćin. Roditelji su popratili svečani dio našeg slavlja: pozdrav ravnateljičin, dodjelu pohvalnica odličnim učenicima (dvije učenice naše generacije svih devet godina imale su prosjek 5,0) i uručenje darova dragim razrednicima: Anđi Petrović (čuvarici školske tradicije), Mariji Bagarić (uvijek dotjeranoj nastavnici) i Ivani Gabrić (najboljoj slušateljici učeničkih izlika). Svojim razrednicama iskazali smo zahvalnost rekavši nekoliko lijepih riječi i izmamivši pokoju suzu. Dio „nastavničkog tima“ je i nastavnica Marija Kovač koja je jednostavno bila dio nas u posebnoj asistenturi čuvajući sve naše tajne pa smo joj uistinu zahvalni. A onda je započela nezaboravna zabava uz ples i glazbu. Ples s narančama bila je prva igra koja je izmamila osmijehe na lica. Na projektoru smo prikazali zanimljiv video koji su devetašice iz Brišnika napravile zajedno s nastavnicima. Okrunili smo ih neobičnim titulama prikazavši njihov odraz u našem
„ogledalu“. Večer smo nastavili igrom glazbenih stolica i plesom. U ponoć smo „čuvarici tajni“ pripremili rođendansko iznenađenje, a večer smo priveli kraju pjevajući duhovne pjesme s nastavnicom vječne energije – Matinom Sabljić. Sve ovo je svojim fotoaparatom zabilježila naša kraljica produženog velikog odmora, hvala joj.
Gabrijela Musić
U duvanjskom lijepom kraju,
jedna mala škola ima,
što odgaja bistre glave,
poznata je po tom svima.
Već dobro poznatim stihovima školske himne započeli smo današnji program u kojemu su učenici pokazali svoj rad i umijeće.
Potrudili smo se ovom našem slavlju dati i humanitarnu notu kroz prodaju slastica koje su pripremile naše učiteljice i učenici.
Na taj način odlučili smo i mi biti male kapljice dobrote. Novcem prikupljenim od prodaje palačinaka i fritula pomoći ćemo jednu potrebitu obitelj. Akcija je provedena u suradnji s Centrom za socijalnu skrb – Tomislavgrad.
Na pozornici se plesalo, recitiralo, glumilo, sviralo i pjevalo. Kroz scenski prikaz i stihove odali smo počast svome kraju i našoj povijesti.
Program je završen stihovima školske himne:
Prijateljstva svijetu treba,
tu lekciju moraš znati.
Fra Mijina škola uči
za dobro se treba dati!
A koliko se naša škola daje za dobro, o tome ne treba govoriti, to svi znaju.
Hvala još jednom svima koji su sudjelovali i pokazali da zajedništvo i darežljiva srca mogu promijeniti nečiji svijet.
“Publika koja je sjedila na tribinama nije zažalila što je došla u sportsku dvoranu Osnovne škole Rugvica u utorak, 26. svibnja 2026., vidjeti ne utakmicu nego predstavu: „Otac Hercegovine – priča o svjetlu koje se prenosi kroz generacije“. Tridesetak djece na sceni (Dramska grupa Osnovne škole iz Tomislavgrada) izvrsno su ispričali priču o fra Didaku Buntiću koji je početkom 20. stoljeća nakon obrazovanja u Beču, svoj život posvetio rodnoj Hercegovini: obrazovanju (opismenjavajući ne samo muškarce nego i žene) i pomoći najpotrebitijima. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, u vremenu velike suše i gladi kada je mnogima jedini obrok bio mljevena kora drveta, a umiralo se danomice, fra Didak je spasio 17.000 hercegovačke djece poslavši ih u Slavoniju velikim vlakom” dio je ostvrta kojeg je o našoj predstavi napisala profesorica, teatrologinja i kazališna kritičarka Sanja Nikčević.
Predstava nam priču donosi izmjenjujući scene sadašnjosti i prošlosti. Vrlo duhovito i živo prikazana su današnja djeca koja su izbirljiva oko hrane, a ne vole ići u školu i pisati zadaće. Dok na susretu ministranata čekaju da dođu ministranti iz Slavonije u posjet Hercegovini, fratar im ispriča priču o prošlosti, gladi, siromaštvu i borbi za obrazovanje kroz sudbinu njegovog djeda i njegovog odlaska u Slavoniju (po motivima iz romana Mire Gavrana “Nekoliko ptica i jedno nebo”).
Do kraja priče djeca shvate puno toga i izgovaraju riječi o vrijednostima (da je hrana dar od Boga, da je obrazovanje privilegija) i zahvalnosti, o povijesti (važnosti obitelji i vlastitih korijena) i očuvanju vlastite biti, o odgovornosti za danas ali i za sutra. Pri tome se odlično pokazuje kako vrijednosti koje čovjek ima ne mogu štetiti drugima, nego druge možeš prihvatiti (famozna inkluzija o kojoj se stalno govori) tek kad imaš vlastite jasne i jake – vrijednosti. Naime, klinci koji se na početku, čekajući dolazak Slavonaca, šale kako će im Slavonci “sve pojesti”, na kraju shvate da “ako je fra Didak otac Hercegovine, onda su Slavonci njihova braća”.
Kad ta djeca na sceni izgovore velike i važne riječi kojih se danas stidimo na sceni i proglašavamo ih “zastarjelima” (o zahvalnosti, o Bogu, o časti, o obitelji, o povijesti) to zvuči tako snažno! Nama u publici bile su pune oči suza ne samo na tragične dijelove nego upravo i na ove dijelove koji govore o vrijednostima, jer se to već dugo ne može vidjeti u umjetnosti a silno nam treba. Djeca su na sceni tako snažna ne samo zato što su talentirani nego i zato jer oni (i njihovi roditelji) to i žive, u to vjeruju i to će pronositi i dalje. U vremenu kada nam govore da mlade ništa ne zanima, da žele jedino nešto površno i bučno, predstava pokazuje da djeca itekako mogu shvatiti prave vrijednosti kada im se o njima govori. I da vrijednost nije “patetika” nego nasušna potreba!
No, ovo nije samo predstava o vrijednostima koje i mi u publici osjećamo važnima, ovo nije samo predstava koja prenosi važne poruke – ovo je odlična kazališna predstava!
Dramsku družinu vodi Ivana Ćurić (autorica odličnih igrokaza i romana za mlade i nastavnica u Osnovnoj školi Bukovica) koja je napisala tekst i režirala predstavu, uz pomoć desetak učiteljica-mentorica koje su u tome zdušno sudjelovale.
Tekst je odlično napisan (taj susret sadašnjosti i prošlosti, sadašnjost koja se ogleda u prošlosti i prošlost koja pozitivno utječe na sadašnjost) a predstava vrlo umješno izrežirana. Dinamična je i brza unatoč velikom broju malih glumaca i brojnim promjenama s odličnim prijelazima između scena sadašnjosti i prošlosti (pri čemu je važan i scenski pokret Marije Bagarić). Slijedeći Shakespearea koji je tvrdio da čovjek ne može dugo biti u istoj emociji, predstava skladno miješa smijeh i suzu, duhovito i tragično jer dok su scene sadašnjosti vrlo duhovite i žive, scene prošlosti su potresne do suza u očima publike (siromaštvo, odlazak djece…) ili patosa kao najpozitivnije emocije u Grka kada se zagrle Slavonci i Hercegovci i zajedno zapjevaju!
Scenografski je minimalistička ali vrlo efektna i jasna (Ivana Buntić i Ana Zorić), a kostimografski odlična (Mila Dodig, Marija Ćurić, Dragica Anić i Milenka Tomić), jako dobro izabrane glazbe (Ivana Buntić) koja pojačava svaku emociju! Da bi i medijska prezentacija bila na nivou potrudila se Ivana Filipović kao fotograf i snimatelj. Hvala svim učiteljicama koje ulažu svoje vrijeme u ovu predstavu, uz svoj redovni rad i hvala djeci koja nam vraćaju nadu i u umjetnost i u svijet.
O fra Didaku je osim spomenutog romana Mire Gavrana “Nekoliko ptica i jedno nebo” napisano nekoliko vrlo dobrih, izvođenih tekstova: “U godinama gladi” fra Ante Marića igrana je vrlo često, čak i u HNK Mostar (1996.) u kojem je 2019. postavljena dokumentarno glazbena priča “Didak – svjetlost iz Hercegovine“ fra Šimuna Šite Ćorića u režiji Ivana Lea Leme. HKUD ”Didak” iz župe Gradnići izveo je “Smak svita” Dragana Komadine u režiji Roberta Pehara (2017.), a Frama iz Širokog Brijega izvela je “fra Didak Buntić – Sebet nas i naše dice“ koji je napisala Mirela Lovrić u režiji fra Dane Karačića (2019.).
No specifičnost predstave “Otac Hercegovine” je da je igraju isključivo djeca. A ta djeca glume s takvom punoćom i radošću svaku pa i najmanju ulogu da mislim da bi im mnogi profesionalci mogli pozavidjeti. Oni ne glume samo djecu iz sadašnjosti nego i iz prošlosti vrlo jasno razlikujući vrijeme događanja. Oni vrlo dobro glume i odrasle, a neke djevojčice odlično glume muškarce! Uz to se izmjenjuju u više uloga, a brojnost likova te količina kao i brzina izmjene replika je impresivna!
Moram istaknuti Filipa Krajnovića kao fra Didaka koji je doista glumački izvrstan. On je u prošloj njihovoj predstavi “Krunidba” igrao kralja Tomislava i osim glumačkog talenta ima u sebi snagu likova koje prikazuje. Iako su ta dva lika različita, i on različito izgleda u predstavama, kad stane na scenu znamo da taj lik u ime Božje, svu svoju snagu predaje narodu, drugima pa bio to kralj ili fratar!
Predstava je odigrana u sklopu manifestacije „Tjedan Hrvata izvan Republike Hrvatske“, koju organizira Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Djeca i profesori imali su intenzivan posjet Zagrebu. Dramska grupa djeluje u sklopu Centra za izvrsnost Hercegovačke županije. Jer odlična gluma nije jedini talent dječaka i djevojčica koje smo gledali. Od ove godine u MAK-u (Mali koncil) objavljuju jako zanimljive stripove koje pišu i crtaju. Posjetili su redakciju MAK-a, a primio ih je i nadbiskup Kutleša…
Njihova prošlogodišnja predstava “Krunidba”, koju je napravila ista ekipa učiteljica i djece, bila je pravi hit. Gostovali su u brojnim gradovima i nekoliko zemalja, a nadam se da će i ova predstava to ponoviti. Kad nam već glavna kazališna struja ovo neće igrati – neka na rubovima (većina djece je iz škole Bukovica, sela pokraj Tomislavgrada, a vidjeli smo je u sportskoj dvorani u Rugvici) gori svjetlo koje se ne može ugasiti i koje se i dalje prenosi generacijama.
„Otac Hercegovine“ nova je predstava naše dramske skupine koja djeluje pod okriljem Centra izvrsnosti i nakon izrazito uspješne premijere i izvedbe u Kiseljaku uvrštena je u službeni program obilježavanja Tjedna Hrvata izvan Hrvatske u organizaciji Središnjeg ureda za Hrvate izvan republike Hrvatske u Zagrebu.
Posjet Zagrebu naši su kreativci započeli u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu gdje ih je primio zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša. On im je poželio srdačnu dobrodošlicu, potaknuo ih je da budu savjesni u učenju i molitvi ali i da ostanu ponizni.
Nakon dojmljivog susreta s nadbiskupom vesela ekipa je posjetila redakciju Malog koncila- Maka u Glasu Koncila s kojim surađuje u rubrici foto stripa, a izvrstan domaćin ondje im je bio urednik Neven Drozdek .Druženje su nastavili uz rektora zagrebačke katedrale mons. Zlatka Korena koji ih je upoznao s poviješću Zagrebačke prvostolnice i Zagrebačke nadbiskupije.
Predstavu su izveli u sportskoj dvorani Osnovne škole u Rugvici, a među oduševljenom publikom našle su se uvažena profesorica, teatrologinja i kazališna kritičarka Sanja Nikčević i novinarka, poduzetnica, prevoditeljica i društvena aktivistica Željka Markić koje su o ovoj predstavi javno govorile u superlativima.
Sljedeći dan naša je ekipa svoju avanturu nastavila putovanjem vlakom za Veliku Goricu gdje su uživali u gostoprimstvu gradonačelnika Krešimira Ačkara. Posjetili su kuriju Modić Bedeković, crkvu svete Barbare, Centar za posjetitelje Velika Gorica, a obilazak su zaokružili uz obilan objed u Novom Čiču, etno naselju. Vratili su se u večernjim satima u odličnom raspoloženju uz glasnu pjesmu s brojnim dojmovima i snažnim osjećajem zadovoljstva.
aše učenice, Maria Miloš i Lucija Zorić ostvarile su izvrstan uspjeh na 3. Međunarodnom likovnom natječaju „Blizu je, blizu” posvećenom blaženom Jakovu Zadraninu. Prosudbeno povjerenstvo izabralo je dvanaest likovnih radova koje je proglasilo najuspješnijima. Radovi su predstavljeni u Samostanu sv. Frane u Zadru 26. travnja.
U Osnovnoj školi Budrovci već godinama sudjelujemo na natječaju BuLik u sklopu Budrovačke likovne kolonije. Na ovogodišnjoj 12. Budrovačkoj likovnoj koloniji pohvaljen je grupni rad naših drugaša: Ivana Buljana, Ivone Krajinović, Ive Zorić i Petra Radoša.
Tema ovogodišnje manifestacije bila je “ Svjetlo je jače od tame”.
Čestitamo učenicama na trudu, maštovitosti i uspjehu kojim su ponosno predstavile svoju školu.ž
U petak, 15. svibnja učenici naše škole, sudionici 6. natjecanja „Tomislavgrad u Domovinskom ratu“, su zajedno s ostalim učenicima osnovnih i srednjih škola, predstavnicima Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata i Općine Tomislavgrad posjetili Središnju Bosnu.
Sudjelovali su na obilježavanju 34. obljetnice stradanja 14 vojnika HVO-a na Galici, na planini Vlašić. Nakon obilježavanja stradanja na Galici uslijedio je posjet Franjevačkom samostanu u Gučoj Gori gdje su se učenici upoznali s povijesti ovog samostana i zavičajnim muzejom. Uslijedio je posjet crkvi sv. Duha u Novoj Biloj koja je u Domovinskom ratu bila bolnica u kojoj su se liječili svi koji su se našli u okruženju u Lašvanskoj dolini. Župnik fra Velimir Bavrka je upoznao učenike s ovim mjestom koje je spasilo puk Lašvanske doline. Posebno emotivno o ovom mjestu je govorio dr. Vlado Tabak koji je liječio ranjene u ovoj crkvi – bolnici.
Posebno emotivno je bilo u Vitezu, kod spomen obilježja „OSMICA“, mjesta gdje je 10. lipnja 1993. godine poginulo osmero viteške djece. U tišini je položeno cvijeće i upaljeno osam bijelih lampiona za osmero djece. Nakon toga se učenicima obratio Milko Garić, kojemu je granata ubila sina i kćer te sina Ivana teško ranila. Posebno se svima zahvalio na prikupljanju pomoći za izgradnju memorijalnog centra Osmica. Učenicima su se prigodno obratili i Jozo Stojak, predsjednik Udruge nositelja ratnih odličja ŽSB i Željko Ljubanić. Nakon druženja i okrjepe u obiteljskoj kući Garić, uslijedio je posjet najvećem groblju poginulih pripadnika HVO-a – groblju Prahulje.
Ovaj posjet je ostavio snažan dojam na učenike jer su kroz stvarne priče i mjesta stradanja bolje upoznali povijest Domovinskog rata i važnost očuvanja sjećanja na poginule branitelje i civile.
U ponedjeljak, 11.svibnja u Tomislavgradu je održano 6. po redu natjecanje učenika na temu- “Tomislavgrad u Domovinskom ratu.”
Natjecanje se održava kao podsjećanje na zaustavljanje tenkovske kolone JNA u Šujici (9.svibnja 1991.), ali i kao spomen na Domovinski rat.
Program je započeo paljenjem svijeća i polaganjem vijenca kod spomen-obilježja za sve poginule i umrle hrvatske branitelje. Nakon toga natjecanje se nastavilo u kino dvorani.
Okupljenima su se uz Anđu Renić, predsjednicu tomislavgradskog ogranka Matice hrvatske, obratili i Ante Barišić, kao svjedok događaja u Šujici, 1991., te Marija Magdalena Madunić, koja je predstavila idejno rješenje spomen-obilježja zaustavljanje tenkova u Šujici.
Na kvizu su sudjelovale sve osnovne i srednje škole s područja općine Tomislavgrad. Našu školu predstavljali su učenici devetog razreda (Mario Bagarić, Marko Andrić, Zvonimir Karačić, Petar Sulić i Mirko Zorić).
U dva kruga natjecanja, od po 10 pitanja, učenici su morali razmišljati, povezivati i prepoznavati osobe, pojmove i događaje vezane za Domovinski rat i za Tomislavgrad u Domovinskom ratu.
Najbolje znanje pokazale su učenice Srednje strukovne škole, koje su točno odgovorile na svih 20 pitanja.
Drugo mjesto je pripalo ekipi OŠ Stjepana Radića Prisoje, a treće ekipi područne škole dr. Franje Nevistić Šujica.
Čestitamo svima.
Važno je naglasiti da su i učenici ostalih škola pokazali dobro znanje na ovu temu i da će mlađe generacije “znati što je bilo.”
Svi sudionici kviza posjetit će mjesta stradanja Hrvata u središnjoj Bosni.
U čast 20 godina rada i djelovanja Vrtića svetog Franje, naša dramska skupina u subotu se zaputila u Kiseljak. Njihova domaćica bila je časna sestra Kristina Barbarić koja je ranije živjela i djelovala u našoj župi stoga je bio izrazito emotivan njezin ponovni susret s današnjim mladim glumcima s kojima se, ne tako davno, družila u bukovičkom vrtiću.Sestra Kristina svoje je goste srdačno primila te su nakon obilnog ručka svi zajedno posjetili sestre Klarise u Brestovskom, gdje su se svi zajedno pomolili, doznali puno toga o načinu života i rada u ovom samostanu, a jedna je sestra posvjedočila o svom redovničkom pozivu. Samostan je izazvao znatiželju malih glumaca koji se nisu ustručavali sestrama postaviti brojna zanimljiva pitanja. Dirnuti i duhovno obogaćeni susret su nastavili obilaskom crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije i muzeja Franjevačkog samostana u Kreševu u kojem se pored iznimno vrijednih zbirki eksponata nalazi i spomen-soba fra Grge Martića.Nakon popodnevnog predaha u prekrasnom vrtiću svetog Franje vesela ekipa je u Hrvatskom domu u Kiseljaku izvedbom predstave Otac Hercegovine oduševila i emotivno dirnula kiseljačku publiku.Zadovoljni i radosni uz glasnu pjesmu i smijeh kući su se vratili u večernjim satima.
Sinoć je u kino dvorani Kulturno-informativnog centra u Tomislavgradu održana druga, završna večer predstavljanja rada Centra izvrsnosti Hercegbosanske županije u školskoj 2025./2026. godine.
Pored tri projekta:Centra izvrsnosti novih tehnologija i robotike, Centra izvrsnosti matematike te Malog turističkog vodiča buškoblatskog kraja, predstavljen je i projekt naše škole, predstava Otac Hercegovine.
U predstavi glume 33 nadarena učenika naše škole , a za maestralnu sinošnju izvedbu od listopada su ih pripremale naše kolegice, njih devet.
Do suza ganuta publika oduševljenjem je nagradila njihov rad, trud i talent stoga im čestitamo što su svoju školu još jednom predstavili u najboljem svjetlu i na zavidnoj razini.
U konkurenciji 142 prijave i 232 fotografije 4. fotografskog natječaja kojeg je prije dvije godine objavila Dječja knjižnica „M2“ u Zagrebu na temu „Moja najdraža knjižnica“ naša je škola osvojila čak tri nagrade. Dok su treće mjesto podijelili Marijan i Mario Bagarić, najboljom fotografijom proglašena je ona Josipe Petrović koja je sada učenica šestog razreda u Bukovici. Sve fotografije snimljene su u našoj prekrasnoj Franjevačkoj knjižnici s kojom naša škola ima izvrsnu suradnju.Turistička zajednica Općine Tomislavgrad uvrstila je ovu Josipinu fotografiju u prekrasni turistički vodič „Tomislavgrad -priroda okrunjena poviješću“ koji donosi priču o ljepotama, bogatoj baštini i autentičnom doživljaju našeg kraja. Ponosni smo na našu Josipu, čestitamo njoj i kolegici Boženi Radoš Jukić koja je autorica ove prekrasne fotografije!
