Ljubav je osjećaj koji se ne može definirati. Ona je kao neukroćena životinja pa se jednostavno pojavi, dogodi. Ljubav otvara prozore zamračene sobe zvane srce. Pusti ona dijete koje u svima nama živi. Nepozvana otvori prozor i posluša slatke pjesme koje govore o našim najvećim tajnama. Ljubav i ljepota su jedno jer žive u najljepšim stvarima. Kao što sunce zalazi na kraju dana, tako i ljubav može doživjeti kraj. Postoji i vječna Ljubav – neograničena, uzvišena i posebna. Život bez ljubavi je samo prazna ljuska, zato je trebamo prihvatiti i cijeniti.
Ruža Pokrajčić, Ivan Ćurčić, Filip Klarić i Mate Ćurčić
Što je to ljubav?
Ljubav je kad nekome otvoriš vrata svoga srca kao nebo koje se otvara poslije kiše. Majčinsku ljubav lako je prepoznati jer je najnesebičnija i na nju uvijek možeš računati. Bez te ljubavi svijet se pretvara u beskrajni bezdan. Majčinski zagrljaji mekani su poput dodira plišanog mede, a poljubac sladak kao bakin kolačić. Moja majka je kao veliki vodopad ljubavi koji nikad ne presušuje. Ona je uvijek tu. Pogledom razumije svaku našu želju.
Katarina Topčić, Franjo Pokrajčić i Ljudevit Topčić
Poznajem jednu veliku ljubav o kojoj često razmišljam.
Gdje je granica očeve ljubavi? Je li prva planina, daleko more ili moje srce? Njegov topao dubok pogled gleda me kao nebo. Kad se približiš njemu, osjetiš žar njegova srca i toplinu njegove duše. Otac je osoba prema kojoj osjećam najveću odanost. On me tiho prati i strpljivo sluša dok koračam kroz život. Često me pomisao da neki žive bez očeve ljubavi tjera na suze. Očev lik je kao najljepši prizor dalekih sutona. Poučne su njegove riječ i katkad znaju zaboljeti. U njegovu zagrljaju osjećam se sigurno. Kap po kap prolaze godine, ali očeva ljubav uvijek je tu.
Ivan Landeka, Ivan Bagarić i Karmen Čuić