Ovih dana smo se oprostile od svojih petaša. Naš oproštajni susret nije bio online nego smo jedni drugima konačno pohrlili u susret. Istina, svaki rastanak je emotivan i u jednu ruku težak no svaki susret učiteljice sa njezinim učenicima u sebi nosi ljubav, privrženost i simpatije koje prikrivaju svu tugu. Zato smo se, svatko na svoj način, potrudili da ovaj susret zauvijek ostane u lijepome sjećanju. Jedni su se proveselili u svojoj školi, drugi u pizzeriji a treći su otišli na izlet koje su im priredile njihove učiteljice. Svi smo jednako uživali u zajedništvu koje grije srce. Razmijenili smo lijepe riječi ali i poklone u koje smo svi utisnuli svoju zahvalnost. Jedni su tako dobili knjigu koju je njihova učiteljica sama stvorila od fotografija i zajedničkih uspomena iz prvih pet razreda, dok su drugi dobili roman u koji je učiteljica utkala njihova imena, za vječnu uspomenu. Bilo je tu i suza i smijeha sve upakirano u povezanost koja traje zauvijek.
Dragi naši petaši, za nas ste poput ptića koji polijeću iz gnijezda u nebeske visine. Stoga letite odvažno i hrabro i mašite svojim krilima dok ne dotaknete nebo i ostvarite sve svoje želje. A mi, vaše učiteljice, sa zadovoljstvom ćemo pratiti vaš let zauvijek zahvanle što smo svjedočile početcima tog veličanstvenoga leta.
Aktiv petog razreda