Dan učitelja

U ranim jutarnjim satima u utorak 5.10.2021. godine većina djelatnika OŠ fra Mije Čuića Bukovica uputila se na izlet prema zemlji sunca – Hercegovini. Jedno od prvih mjesta koje smo posjetili je izletište „ Vrelo Bune“ koje se nalazi 12 kilometara jugoistočno od Mostara u mjestu Blagaj. Ispod okomitih stijena visokih više stotina metara iz pećine na svjetlo dana izvire rijeka Buna. Smaragdna voda u kraškom krajoliku, nad njom derviška kuća i čempresi. Blagajska čaršijica malo koga je zanimala iako je stara više stoljeća i ima što ponuditi. Prolazeći kroz nju primijetili smo da se miješaju jezici i kulture i uvjerili se da je ovo mjesto gdje se stapaju povijest, arhitektura i priroda.

Ponijevši sa sobom slike raskošne prirode koju je većina nas prvi put posjetila uputili smo se prema trgovačkom centru Mepas. Neki su birali odjeću, a neki su sjeli u udobne stolice i popili toplu kavu. Nismo se dugo zadržavali u kupovini te smo krenuli do još jednog hercegovačkog bisera. Kako drugačije nazvati to prekrasno mjesto koje se nalazi u kamenu, kršu i srcu Hercegovine! A kako bi taj narod opstao da uz ovu škrtu i tvrdu zemlju nema te bogate rijeke i vode? I tako stigosmo na još jedan vodopad Koćuša koji na rijeci Trebežat uz visoka stabla i gusto šiblje prelijeva svoje slapove u selu Veljaci 12 kilometara udaljeno od Ljubuškog. Na obali tih slapova napravili smo zajedničku fotografiju i osjećali smo da je vodeni zid svuda oko nas. Ovakve vodene oaze idealna su mjesta za rashlađenje od vrelih hercegovačkih ljeta. Idiličnom ugođaju zelenila, stijena i vode pridonose i građevine iz nekog drugog vremena kao što su mlinica i strupe, a uz samu obalu smjestio se i kameni restoran gdje smo se udobno smjestili i uz vrhunsku uslugu i ukusna jela uživali. Nismo se mogli dugo zadržati iako nas je ambijent, kako unutarnjeg  tako i vanjskog interijera, privlačio jer smo morali ići dalje.

Imali smo za cilj još jedno nama svima poznato odredište, a to je naše Međugorje. Međugorje je mjesto gdje se Gospa ukazuje više od 40 godina. To je hodočasničko mjesto mira i molitve u kojoj svi mi rado odlazimo u slobodno vrijeme s obitelji, prijateljima pa tako i mi ovaj svoj izlet odlučismo završiti večernjom misom u ovom svetom mjestu. Dok se večer bližila, a oblaci plovili iznad Crnice – brda ukazanja, Križevac su obasjavale posljednje zrake sunca, a mi smo slušali poučnu i dirljivu propovijed s vanjskog oltara koju je tako razgovijetno iznosio fra Goran Azinović. To je mjesto koje smo napustili pjevajući pjesmu  „Došli smo ti majko draga“ i zadovoljno krenuli prema kući. Tako je prošao još jedan Dan učitelja.

 Blagica Bagarić