Dobrodošli na službenu stranicu Osnovne škole fra Mije Čuića!
I ove godine Svjetski dan učitelj obilježen je 5. listopada, i to humanitarnom akcijom dobrovoljnog darivanja krvi u Domu zdravlja Livno te svečanom večerom u PTC „Panorama“ – Pavić čiji je karakter također bio humanitaran jer je sav prihod od tombole otišao za liječenje Gabrijele Perković, učenice Osnovne škole „Fra Lovro Karaula“. Već od početka obilježavanja ovim danom željela se skrenuti pozornost na status i važnost učitelja.
Obrazovni sustav trebao bi biti ogledalo određenoga društva i zalog boljoj budućnosti. Već od osnovnoškolskih dana kreće jedan poseban razvoj svakoga pojedinca. Iako institucionalan, ipak duboko uronjen u svijet emocija. Teško ćemo susresti čovjeka koji se ne sjeća svoje prve učiteljice ili učitelja, osobe čija je živa riječ stvarala nove spoznaje o životu i svijetu. Raspravljati o kvaliteti onoga što je bilo, onoga što će doći ili onoga što je sad nezahvalno je. Aritmetička sredina često nije mjera znanja, truda i volje naših učenika, tako poštivatelji pravilnika, kodeksa i inih službenih pedagoških akata nisu nužno najbolji učitelji – sijači znanja. Kvalitetan rad traži trud i strpljenje, a naši su učenici sve nestrpljiviji i sve teže dolaze do rješenja osobnim promišljanjem. Udžbenici su im sve prilagodljiviji, slikovnice čija je poruka ipak ozbiljna. A jesu li nam oni donijeli više znanja? Kako svijet narisan natpisima o pravima djeteta vratiti u prirodan ambijent slobode, spontanosti i radosti? Kako učeniku – djetetu pomoći da bude sijač sreće? Bezbroj je ovakvih pitanja koji čekaju odgovore – rješenja kao plod promišljanja. Uz sve ove misli, nedoumice i traženja svim učiteljima želimo sretan Dan učitelja.
Danijela Musić
U sklopu medijske kulture, koja je sastavni dio nastavnoga procesa, svi učenici od prvog do petog razreda naše škole ovaj su tjedan imali organiziranu terensku nastavu. Zajedno sa svojim učiteljicama u mostarskom su kinu „CineStar“ pogledali novi animirani film „Tvrd orah 2“ .
Odličan crtić koji nosi poruku o važnosti zajedništva i prijateljstva oduševio je naše učenike, a mnogi od njih iskazali su posebno uzbuđenje jer su prvi put kročili u kinodvoranu. Nakon filma veselo se društvo zaputilo na okrjepu u restoran „Borak“ u Širokom Brijegu gdje im je, nakon ukusna ručka, ostalo i sasvim dovoljno vremena za igru. Zadovoljni i veseli u popodnevnim su se satima sretno vratili kući, a o svojim će dojmovima sasvim sigurno voditi zanimljive razgovore u svojim učionicama.
Poznati hrvatski putopisac Matko Peić, autor Skitnji, konstatirao je kako: „Nije sva Slavonija ravna.“ U istinitost ove tvrdnje uvjerili smo se posjetivši ovaj prostor koji dobronamjerna čovjeka ne može ostaviti ravnodušnim. Krenuti od Iloka, čiji je način života određen proizvodnjom vina, pa zaviriti u Iločki podrum i odmoriti oko u pogledu koji pruža Principovac znači vratiti se u prošlost uglednih aristokratskih obitelji. A onda Vukovar! Susret s boli i patnjom. Što to mora imati čovjek koji može izdržati toliku bol? Vukovarska bolnica ima moć ganuti čovjeka do suza i vratiti ga počelu. Uski prostori bude strah i želju da se učini nešto veliko. Poznajem one koji su svaki put kada su stajali na uzvisini, brdašcu ili planini, imali potrebu nešto veliko izreći ili zapisati pa bi se pluća nadimala, a srce jače lupalo. A ovi su ljudi duboko pod zemljom – u podrumu učinili nešto PREVELIKO. Ne poznajem ljude čija su imena bila u vrtlogu na Ovčari, ali su bili MOJI. Njihovi likovi na fotografijama nisu me mogli vratiti u trenutak boli, ali pogled na sat, novac, osobni dokument, fotografiju drage osobe… sve ono što je nekad bilo njihovo ubrzavalo je rad moga srca. Čovjek koji je prošao patnju mirno je o njoj govorio. Iznenađujuće i ohrabrujuće. Ipak postoji način! Stajićevo i Begejci mjesta su gdje je čovjek pokazao svoju najmračniju stranu, netko ih opisa kao predvorje pakla.
Valja nam krenuti dalje. Vučedolski muzej prethodio je gradu zelenila i parkova, prelijepe Promenade, velebne Tvrđe, konkatedrale sv. Petra i Pavla… – jednostavno Osijek, najveći grad u Slavoniji. Lijep je ovaj grad što niče na ravnici na desnoj obali rijeke Drave. Živi on punim plućima i okuplja mladost. Slavonija je prostor na kojemu se njeguje tradicijska kultura, a nju je najlakše izbliza upoznati ako posjetite manifestaciju Vinkovačke jeseni, a mi jesmo. Divili smo se i polako ljuljali u ritmu i ne htijući. Blizu nam je bilo i Đakovo gdje je naša slavonska priča završila, ali nekima i kuliminirala govorom u đakovačkoj katedrali o oprostu – najvećoj ljudskoj moći. Sigurno je jedno – riječ je o voljnom procesu. Od Slavonije do Tomislavgrada put nas je vodio preko Bosne gdje zastadosmo u Banja Luci i upoznasmo trapiste i njihova Franju. Zanimljiv i otvoren čovjek, zaljubljenik u prirodu. I tu smo naučili puno. Trapisti proizvode ukusan i jedinstven sir.
Sve ovo u tri dana može odraditi – organizirati na izniman način samo iznimna osoba – „putoljubac“ i prijatelj. Poznajući samozatajnost našeg prijatelja „putoljupca“, zahvala će biti tek ovakva. Postali smo „skitnice“ koje znaju točno tko gdje sjedi u autobusu i što krije u ruksaku. Možda kolač od lješnjaka, pitu ili hormašicu? Svejedno, svake godine jednako su ukusne i izazovu divljenje. Netko je i na taj način mislio na sve nas. A tek zajedništvo?!
Ovo su male slike, predočene riječima, sa studijskoga putovanja tomislavgradskih osnovnih škola po Slavoniji, one su i riječi zahvale putnika iz Osnovne škole fra Mije Čuića – Bukovica organizatoru koji je jednostavno i NAŠ.
Danijela Musić
Prometnu kulturu dijete počinje učiti već u obitelji i u vrtićkoj dobi, dok sustavno učenje počinje u osnovnoj školi. Porazne su statistike koje prikazuju broj stradale djece u prometu, stoga se intenzivno rade projekti i obrazovni programi koji bi doprinijeli sigurnosti djece i odraslih u prometu. Dječji zaigrani mozak nerijetko zaboravi prometna pravila pa trka za loptom zna završiti kobno. S ciljem razvijanja prometne kulture i doprinosa sigurnosti djece u prometu danas su u brišničkoj školi bili prometni policajci iz Tomislavgrada. Djeca su se silno obradovala. Oni najmanji gledali su poučan crtić o prometnoj kulturi, a oni malo veći izišli su na ulicu i kontrolirali promet. Radost nisu mogli skriti, a novo prometno ruho i palica učinili su ih još zanimljivijima. Zahvalni smo Policijskoj upravi Tomislavgrad i njezinim djelatnicima na ovoj korisnoj suradnji.
Zahvaljujući novčanom prilogu Javnoga poduzeća Hrvatske telekomunikacije d.d. Mostar, u našu školsku knjižnicu pristigla je knjižna građa čija vrijednost iznosi 2.000 KM. Riječ je o književnim djelima koja su obvezna na satima školske lektire, a izišla su u nakladi Školske knjige Zagreb. Iznimno smo zahvalni Hrvatskim telekomunikacijama Mostar što su bili spremni darovati nam ovaj iznos i tako obogatiti našu knjižnicu s 22 naslova književnih djela (po četiri primjerka) koje će naši učenici moći čitati i tako obogatiti svoje književne vidike. I Školska naklada je bila darežljiva pa nam je po svakom naslovu darovala još dva primjerka. Duboko smo zahvalni Javnom poduzeću Hrvatske telekomunikacije d.d. Mostar, koji su nam dali svoj novčani prilog, ali i Školskoj nakladi na ovoj iznimnoj suradnji i njezinu daru.
Dječji osmijeh puno govori, on nam zna olakšati i uveseliti katkada sive dane. Početak rujna ove godine u našem kraju obilježen je sunčanim jutrima koji najavljuju ugodan početak nečega novoga. Tako su naši prvašići krenuli ususret novim obrazovnim i životnim iskustvima. Danas su bez mamine ruke otišli sa svojim školskim prijateljima u prostoriju gdje učiteljica postaje druga mama i njezin lik se nosi cijeli život duboko urezan u pamćenje. Sretan početak obrazovanja želimo našim prvašićima i njihovim učiteljicama.
Ove godine nastavna godina počinje 4. rujna, a svaki početak donosi i određena uzbuđenja i različita očekivanja. U školske klupe dolaze i oni čiji obrazovni put tek počinje, nadamo se širokim vidicima. Bezobzira koliko godina provedete u školskoj klupi, početak je uvijek nov i drukčiji. Pripreme za ovu školsku 2017./2018. godinu odavno su počele kako bi učionice bile spremne za svoje đake, a i dnevnici čekaju nove ocjene i nastavne sadržaje. U kolovozu, pripremajući se za novu školsku godinu, konkretnije 24. 8. nakon sjednice slušali smo zanimljivo predavanje čija je tema bila poznati hodočasnički Put svetoga Jakova. Naime naša kolegica Matina Sabljić zorno nam je predočila svoja iskustva s puta koji je trajao mjesec dana. Pješačiti toliko dana i prijeći 780 kilometara zasigurno nije lako, ali kad je čovjeku glavni pokretač vjera i susret s Bogom i samim sobom do cilja se ipak lako dolazi. Taj Put je Vijeće Europe nazvao „Glavnom ulicom Europe“, a o Tininim iskustvima s tog puta nije lako pisati jer ih je puno i doista su iznimna. Kolegica kaže da joj je teža bila adptacija na svakodnevicu nakon povratka nego hod od francuskog grada Saint – Jean – Pied – de Port do španjolskoga grada imenom Santiago de Compostelu u kojem se nalaze moći svetog apostola Jakova. Susrela je naša Tina na caminu puno ljudi različitih životnih priča, neočekivanih zgoda i dubokih vjerskih iskustava, a ni suza nije nedostajalo. Fotografije će najbolje posvjedočiti o sadržaju Matinina zavjetnog puta. Mi smo uvelike ponosni na nju i zahvalni na molitvama koje je uputila Svevišnjemu za sve nas. Draga Tina, neka smjerokaz obilježen žutim školjkicama zauvijek bude dio tvoga životnog puta, od srca ti hvala, a našim učenicima i djelatnicima želimo sretnu novu školsku 2017./2018. godinu.
Čovjek i vrijeme kao dva životna prijatelj, sklona prihvaćanju, koračaju prema zalazu. Što je korak dalji, odnos je prisniji i dublji. Tako je vrijeme, čije korake pretvaramo u četrdesetgodišnji plodonosan prosvjetni rad, svoju družicu, našu kolegicu Anđu Gudelj, dovelo do prekrasna zalaza – bogata i raznobojna. Anđin lik uistinu predočuje njezini životno poslanje: dobra i draga učiteljica i iznimna majka petero djece. Ne trebaju vam dugi i iscrpni razgovori da biste spoznali koliko je veličine u osobi koja zna prihvatiti život u svoj njegovoj složenosti i iz svega izvući ipak ono najbolje. Brojne učeničke generacije nose u svojim sjećanjima lik učiteljice Anđe Gudelj čije su nastavne metode i općenito odgojno-obrazovni rad pomogle da velike životne tablice dobiju kvalitetna rješenja i stupce ispisane istinom, poštenjem i radom. Neraskidive su veze prosvjetnih djelatnika i njihovih učenika. Učionica čudesno odredi čovjekov život i postane prostor sigurnosti i sreće. Katkad učenici i roditelji znaju pogriješiti misleći kako je to samo posao kojim se osigurava životna egzistencija. Prosvjetni rad pravio je čvrste spone u Anđinu životu pa ju je trajno vezao s prosvjetnim radnikom, njezinim životnim odabranikom, našim kolegom Petrom Gudeljom. Plodonosan prosvjetni rad urodio je plodonosnim obiteljskim životom. Draga kolegice Anđe, želimo Vam od srca sretan i dug umirovljenički život. Radost neka Vas ne napusti, a smijeha dječjega zasigurno Vam neće nedostajati u blizini malih unučića.
Seonički učenici priredili su oproštajnu zabavu svojoj učiteljici Anđi Gudelj učinivši njezin odlazak u mirovinu nakon 40 godina rada u učionici svečanim i lijepim. Slike zorno svjedoče ovaj događaj.
