Zemljo draga, hvala što si prema nama blaga
Moj planet je savršeni, čarobni komadić svemira, što se neumorno vrti oko Sunca. Bog nas je smjestio na ovaj komadić raja želeći da se brinemo o svemu živom na njemu i da stvaramo neživo kako bi nam ljepše bilo. a mi kao da nismo svjesni svoje uloge u Svemiru, ovdje na Zemlji. Naš planet pati, jer umjesto bajke prepune čarolije u kojoj žive dobri ljudi, pristojni i puni ljubavi, sve više postaje mjesto u kojem zločesti ljudi zagađuju prirodu, krče naše šume, umjesto ljubavi siju mržnju, tenkovima umjesto traktorima oru polja. Pitam se ponekad, kome pripada sva ova ljepota i za koga je stvorena? Dokle ćemo nekažnjeno biti na njoj? Tisuću pitanja, nigdje odgovora. Na našoj prekrasnoj ljepotici, planeti Zemlji život se odvija posvuda, povezan svojom ljepotom, savršenošću i sa svrhom baš za sve što postoji. Zemlja nam se pruža, a zauzvrat traži samo malo ljubavi koja je ljudima sve manje znana. moramo biti svjesni neizmjerne ljepote naše planete i shvatiti da ona tako malo od nas traži. I dok se ljutimo na Zemlju, kukamo i žalimo se na poludjele uragane, ogromne valove, potrese, požare i druge katastrofe, ne vidimo da smo i sami krivi. Vrijeme je da se zapitamo kuda idemo, što radimo sebi, ovoj Zemlji i životu posvuda. Pokrenimo se i očuvajmo plavi nebeski sjaj oslikan u čistim vodama morskog plavetnila, prelijepe bijele snježne vrhove planina što nebo dodiruju, vesele i razdragane rijeke što morima žure, šume i polja rodna. Uživajmo u životu, u ovom zemaljskom raju na svom kratkom izletu koji smo od Boga dobili na dar, veselimo se i radujmo pjesmi slavuja, letu lastavica, životinjama u svom raju i biljkama koje nas okružuju. Čuvajmo planetu Zemlju kao sami sebe.
Izbor imamo, a vremena?
Ružica Ledušić, 6. razred
„ Na Dan planete naše “
Na Dan planete naše,
želim malo pozornosti vaše.
Pokupit ćemo rado odbačeno smeće,
tada neka zamiriše proljetno cvijeće.
Potočić mali nek’ veselo teče,
uživam slušati žubor pred veče.
Naša planeta sretna će biti,
kad proljetna kiša krene liti.
Okoliš nitko zagaditi neće,
jer priroda tuguje kad baca se smeće.
Bože Ćurić, 7. razred
Proljeće
U zelenoj cvjetnoj haljini
pojavilo se proljeće.
Ogrtač su mu bili leptiri
što su oko njega letjeli.
Medo je namirisao med
a uzbudio se čitav svijet.
Potok je polako tekao
a mrav je nove prijatelje stekao.
Cvjetovi su nježno plesali
i svi u glas pjevali.
Anđela Bagarić, 7. razred
Proljeće se budi
Na cvijet je sletio leptirić bijeli,
on se proljeću jako veseli.
Visibabe, jaglaci, ljubice male
za tračak sunca sve bi dale.
Potočići žubore, ptičice pjevaju,
krpice zadnjeg snijega u rijeke se slijevaju.
Sve se vraća, sve se budi,
proljeću vesele se svi ljudi.
Božena Filipović, 7. razred
„ Stiglo proljeće “
Stiglo je proljeće
Sva ta ljepota
Ptice veselo pjevaju:
„ Koja divota “
Zima je ostavila
neobrisivi trag
Ali proljeće donosi sreću
svim ljudima na prag.
Svi smo veseliji
Radosni i puni sreće
Proljeće je došlo
Ništa nas rastužiti neće
Svi bismo trebali zato
Sreću i radost dijeliti
Naše gradove i sela
Za dan planete zemlje
lijepo urediti.
Mirko Zorić, 7. razred
„ Proljeće “
Proljeće je došlo,
ružno vrijeme
u san je pošlo
Zelena trava opet raste,
polako stižu prve laste
Sunce sija cijeli dan
Radosno nas zove van
U proljeće sve se budi
vesele se ptice, ljudi
Svuda miriše šareno cvijeće
i pjesmom pozdravlja
„ Dobro nam došlo, proljeće!“
Ana Bagarić, 7. razred