Dobrodošli na službenu stranicu Osnovne škole fra Mije Čuića!
Sretan Uskrs žele vam učenici PŠ Mrkodol i učenici 1. razreda PŠ Brišnik.
Sretan i blagoslovljen Uskrs želimo svima koji ga slave! Našim dragim učenicima želimo da proljetni odmor bude ispunjen igrom, zdravljem i veseljem.
Srdačno vas pozdravljamo!
2. i 3. razred PŠ Crvenice i učiteljica Janja Zorić
Ove godine tomislavgradski KIC pod kreativnom palicom svoje ravnateljice, gospođe Danijele Papić, organizirao je ONLINE MASKENBAL.
Stručni žiri imao je opsežan posao. Trebalo je mnogo materijala i video uradaka pregledati te nagraditi najbolje.
Prvo mjesto pripalo je grupi iz Kongore s temom: Sprovod dida sa pogrebnim poduzećem Jedan manje.
Drugo mjesto dijele tomislavgradske Mažoretkinje i Njemački aktivisti iz PŠ Ljubomira Ljube Radoša – Crvenice.
Treće mjesto pripalo je našoj vrijednoj Školi mjuzikla s temom iz mjuzikla Aladin.
Novčanu nagradu (100 KM) Njemački aktivisti su poklonili našoj jedinstvenoj i neponovljivoj KAPLJICI.
Srdačan pozdrav!
PŠ Crvenice
Vrijedne ruke naših nastavnica likovne i tehničke kulture, Božene Radoš i Ivane Buntić, odradile su sa svojim učenicima lijepu izložbu individualiziranih uskrsnih pisanica i stalaka koje plijene pozornost i predmet su divljenja. Stalci su u skladu s planiranim nastavnim sadržajima izrađivani od materijala prilagođenih učeničkom uzrastu: 6. razred oblikovao je kartonsku i papirnu podlogu, 7. razred poigrao se daščicama, 8. razred impresionirao nas je oblicima od žice, a 9. razred je, kombinirajući karton i drvo, stvarao još složenija obličja. Likovni dio izradbe bio je također na zavidnoj razini, a prevladava uporaba tempera i flomastere. Svakako preporučujemo svojim čitateljima da pogledaju mala prigodna umjetnička djela naših učenika i njihovih nastavnica. Izložba je bila natjecateljskog karaktera a nagrađeni učenici u središnjoj školi Bukovica su: Antonija Čuić, Ana Buljan i Nikolina Bagarić. U područnoj školi Brišnik nagrađeni učenici su: Katarina Meštrović, Ljubica Bekavac i Nejla Rahmanović
Tko kaže da mladi ne vole poeziju – Interviju s Jelenom Krajinom, učenicom devetog razreda OŠ fra Mije Čuića
Najviše me motivira priroda, osjećaji i unutarnji mir. Samo se prepustim trenutku i puštam maštu da učini svoje. Inspiraciju za pisanje naviše crpim u tišini pred Bogom. Osjećam da je svaki moj stih njegov dar i zato želim što bolje iskoristiti svoje sposobnosti. Možda se jednog dana sav moj trud isplati.
Prvu pjesmu napisala sam u 6. razredu. Ne sjećam se točno kako se zvala ni kojeg je sadržaja bila, ali dosta se razlikovala od pjesama koje pišem danas.
Sve moje pjesme podjednako su mi drage, no kada bih morala izdvojiti jednu od njih to bi bila pjesma Didu mom. To je pjesma koja je napisana s najvećim emocijama, koja je nastala u suzama, pjesma koja je napisana u tišini. Svaki put kad ju pročitam, osjećam da sam ponovno u društvu sa svojim pokojnim djedom.
Više se volim izražavati kroz pjesme jer osjećam da u par stihova mogu reći sve, odnosno prenijeti neku poruku. Razlike su u tome što je pjesmu puno teže napisati. Za pjesmu treba imati „ žicu“ koja je, jednostavno, urođena. Što se tiče proze, volim pisati i priče, ali mi je ipak draže pisati pjesme.
Moji omiljeni pjesnici su Antun Branko Šimić, Tin Ujević i Dobriša Cesarić, a najdraža pjesma mi je Opomena. Tu pjesmu posebno volim jer u malo riječi otkriva puno, a najviše mi se sviđa stih: Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda.
Kada smo u školi dobivali zadatke za zadaću iz hrvatskog jezika, najviše sam voljela izražavanje na zadanu temu. Tada sam shvatila koliko volim pisati, u početku najviše pjesme, a kasnije sve više prozu. Spontano sam koristila stilske figure ( metafore, poredbe, anafore, hiperbole…) i ne znajući da ih koristim. Obitelj me uvijek podržavala i hrabrila te s radošću čitala moje pjesme. Uzor mi je bio brat koji također piše pjesme.
Teme mojih pjesama su većinom misaone i ljubavne, a najviše volim pisati ljubavne pjesme.
Osjećam veliku razliku između pjesama pisanih sada i prije par godina. Primjećuje se drugačije razmišljanje i snažnija poruka. Dok sam bila mlađa, za mene pjesma nije bila pjesma bez rime. Sad već razmišljam kako što bolje iskoristiti stilske figure, preneseno značenje i prenijeti temeljni osjećaj pjesme.
Ne postoji određeno vrijeme kada pišem pjesme. Kao što sam već rekla, sve prepuštam trenutku. Kada dobijem inspiraciju, uzmem olovku i papir i stvaram. Smatram da je to poanta pisanja, prepustiti se trenutku i prenijeti osjećaj.
Čitanje je jedan od mojih najdražih hobija. Smatram da iz knjiga puno učim, spoznajem različite istine vezane uz život koji nadahnjuje čovjeka. Knjige koje su mi se posebno dojmile su Orkanski visovi i Gonič zmajeva. Orkanski visovi je jedini roman engleske spisateljice Emily Brontë koji govori o zabranjenoj ljubavi dvoje mladih.
Gonič zmajeva roman je afganistansko-američkog pisca Khaleda Hosseinia. Knjige su međusobno jako različite, ali podjednak mi se sviđaju svaka na svoj način.
Mislim da mlade treba što više poticati da čitaju kako bi postali samostalniji i marljiviji. Važno je da čitaju ono što ih zanima te da čitaju knjige primjerene njihovoj dobi, tako će više zavoljeti čitanje, a s vremenom će mijenjati i stajalište o nekoj knjizi i teme koje žele čitati.
Mladima koji se bave pisanom riječju poručila bih da nikad ne odustanu od svojih snova, da nikad ne slušaju one koji govore da je njihovo pisanje bezvrijedno. Želim da što bolje iskoriste svoje talente, što više čitaju te da čuvaju svoje književne ostvaraje.
Razgovarao: Petar Ljubas
DIDU MOM
U mom srcu ostavio si dubok trag,
u srcu mi ostao tvoj pogled blag.
I dok šećeš mojom dušom sve je tiše i tiše,
ja znam da sa mnom nema te više.
I kad je najteže bilo uz mene si stao,
svoju neizmjernu ljubav u ruke mi dao.
Kroz život me učio kako dobar biti,
kako za neke ljude vrijedi i krv proliti.
A ja upravo za tobom suzu po suzu puštam
i promatram što sve bez tebe propuštam.
Ti si me naučio kako za života moliti,
kako za života nekog čvrsto voljeti.
Putem tvojim ako krenem, znam neću pasti
jer ljudi kao ti zaslužuju i najveće časti.
Ponosim se tobom, sokole moj,
u srcu još čujem glas tvoj.
Volim te puno, znaj!
Neka te anđeli povedu u raj.
Sada je teško, ali i to će proći,
jednoga dana za tobom ću doći.
ŽIVOT
Putujem
s osmjehom na duši.
Vjerujem,
strah se guši.
Sanjam
more i tišine.
Osjećam
mir iz daljine.
Stvaram,
uspomene brojim.
Volim,
sretna što postojim.
VRIJEME KOJE NISMO PROVELI U LJUBAVI
IZGUBLJENO JE VRIJEME
Osjećaš prazninu?
Hladan zrak ledi srca.
Krv se gubi, napušta te.
Nemaš vatre da te grije.
Razmisli,
u čemu griješiš?
Zašto si nemoćan
i tako malen?
Muha među pčelama,
ptica u vodi.
To si ti,
to si ti bez ljubavi.
Probudi se!
Budi sunce!
Ugrij sebe ljubavlju,
sjaji za druge.
Svečano je i izrazito veselo bilo danas u područnoj školi u Mrkodolu! Naši malci, sa svojim su učiteljicama, uz pomoć rasparenih čarapa upozorili na teškoće osoba s Downovim sindromom, te su na taj način potaknuli poboljšanje njihovog položaja u društvu. U goste im je došao naš Mrkodoljanin, Dr. vet. med. Ante Klarić koji je sa svojim domaćinima vodio ugodne, kvalitetne i edukativne razgovore! K svemu tome, danas obilježavamo i Dan očeva te blagdan svetog Josipa stoga se iz škole slavlje sigurno nastavilo i u obiteljima. Želimo svima lijep i svečan dan, baš ovako kako su ga u školi proveli naši mali marljivci i njihove učiteljice! Bravo za sve njih!
Danas su započeli radovi na područnoj školi u Roškom Polju promjenom otvora koji su bili u iznimno lošem stanju, a posljednji put su mijenjani za vrijeme Domovonskog rata.
Tako će uskoro umjesto starih i dotrajalih otvora, zidove naše škole krasiti novi, moderni i funkcionalni otvori na veliko zadovoljstvo učenika i svih djelatnika škole.
Budi ponosna što si žena, mudra i dostojanstvena.
Lijepa, topla, hrabra a nježna, važna a neizbježna.
Po srcu ujedno i slaba i jaka, uloga vaša nije laka.
Sretan Dan žena
I ove godine obilježili smo Dan ružičastih majica. Učenici su došli u školu obučeni u ružičaste majica.
Na prvom školskom satu smo razgovarali o nasilju u školama, crtali i pisali poruke s kojima smo ukrasili našu školsku ploču.
Pogledali smo i mali video uradak koji su napravili moji bivši učenici.
Zadovoljni i veseli učenici su otrčali na odmor.
Srdačan pozdrav posjetiteljima naše školske stranice!
Janja Zorić
Zadnje srijede u veljači obilježava se Nacionalni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja ili Dan ružičastih majica.
Tom su prigodom učenici PŠ Seonica ukrasili razredni plakat gdje su na ružičastim majicama pisali prigodne želje. Sa željom da nijedno dijete ne doživi bilo kakav oblik nasilja pozdravljaju vas Seoničani i učiteljica Anica Bagarić.
