Dobrodošli na službenu stranicu Osnovne škole fra Mije Čuića!
U duvanjskim kraju sve već miriše na zimu. Jutarnji mraz bojom nagovješćuje dolazak svog snažnijeg prijatelja kojemu se djeca uvijek raduju. Jesen polako odlazi, a mi joj na rastanku mašemo svojim radovima što joj ih nesebično dadosmo. Bila nam je lijepa jer nas je opet okupila u školskim klupama ponudivši nam priliku za nova, a i ona stara prijateljstva bez kojih školski dani nisu lijepi, a ni sadržajni. O kraljici jesen, kako napisa jedan učenik, i njezinoj blagodati progovorili smo u svojim radovima koje rado nudimo čitatelju ovih redaka.
Još jedna zahvalnica stigla je likovnoj sekciji škole za radove naših već “slavnih” umjetnica, Anđe i Marije. Hvala im što pronose dično ime svoje škole diljem svijeta! PŠ Ljubomir – Ljubo Radoš.
Učiteljica Janja Zorić
Ovih dana se svi želimo prisjetiti i prenjeti nešto na naše mlade o gradu Vukovaru, kao simbolu najsvetije žrtve.
Osamnaesti jedanaestog mnogima potpuno običan, prohladan jesenji dan. No, malenom Hrvatu taj dan predstavlja tragediju punu bola, jedan nezaboravan i za srce gorak dan. Tada se u ulice Vukovara uvukla zajedljiva i užasna smrt koja je otimala dragocjene živote. U svom pohodu nije posustajala, uvlačila se sve dublje i dublje u ovaj hrabri i neuništivi grad dok ga nije u potpunosti slomila. Krv je ulicama potekla, rane na srcima onih najustrajnijih postojale su sve gore i mnoge oči su zaplakale. No duh grada nastavio je živjeti, jer duh je neslomljiv. On živ sad u istim ponosnim ulicama, u tim zbunjenim očima. Nastavio je ponosno stajati pored Dunava, prelijep i čvrst kakav je uvijek i bio. Sloboda je rođena, cvijeće je procvalo i došlo je najljepše proljeće jer Vukovar je spašen. I sada nakon toliko godina rane ponovno bole, oči ponovno plaču i srce ponovno zazebe. Nisi se dao ni predao jer su te na svojim leđima nosili jaki i hrabri branitelji. HVALA VAM PUNO, PONOSNI SMO NA VAS.
Sjećanje na Vukovar obilježili su i učenici Osnove škole fra Mije Čuića Bukovica i njezine područne škole sa svojim literarnim i likovnim radovima. U galeriji možete vidjeti radove naših učenika koji su uz pomoć svojih nastavnica i ove godine obilježili sjećanje na Vukovar.
Blagica Bagarić
Čovjek je biće vođeno osjećajima koje gajimo jednako prema živima kao i prema mrtvima. Svake godine u kalendaru vidimo jasno obilježen dan posvećen našim pokojnima; u studenom ih grijemo upaljenim svijećama kazujući im kako ih nismo zaboravili. Žive oni tako u našim sjećanjima i snovima, a i u školskim knjigama koje odgajaju mlade naraštaje da ne zaborave one od kojih su potekli i koje su voljeli. Svi sveti i Dušni dan bili su tema naših osnovaca iz Mesihovine. Njihovi literarni i likovni radovi dojmljivi su i puni nježnih riječi prema onima koji počivaju snom mira. Lampioni su upaljeni već u učionici, a i molitve su otišle visoku k nebu. Nadamo se da će naši učenici uvijek na ovaj dan s poštovanjem i ljubavlju paliti svijeće na grobovima svojih dragih i bližnjih.
Ovogodišnja manifestacija Mjesec hrvatske knjige 2020. godine obilježena je motom „Razlistaj se“, a posvećena je planetu Zemlji. I naši su mrkodoljski osnovci na tom tragu željeli zaviriti u svijet knjige i svojim radovima naglasiti njezinu važnost. Malene glavice lako su zaključile da riječi gube ljepotu svima onima koji ne prijateljuju s knjigom, a na fotografiji su predočili kako rado zaviruju u školski kutak gdje stoje knjige njima prilagođene. Nadamo se da će cijeli životu u svojim domovima imati kutak s knjigama, prostor za odmor i hranidbu duše. Mjesec hrvatske knjige je manifestacija koja nam posvješćuje da bi ona zapravo trebala biti naš svakodnevni suputnik, kao i izvor ideja za kvalitetniji život.
Sva djeca svijeta zasigurno zaslužuju dom i ljubav svojih roditelja, poruka je brojnih književnih djela, kao i onoga koji u svom naslovu ima anđele, a dio je propisane lektirne građe: Moj tata spava s anđelima. Učenici rado čitaju ovu knjigu znajući da anđeli – duhovna bića nikada ne napuštaju čovjeka, štoviše čuvaju ga. Roški učenici svojim literarnim i likovnim radovima poveli su nas u nebo dotaknuvši svojim krilima naša srca i dušu. U svojim radovima nisu skrivali anđeosku dobrotu, stoga neka hrabro koračaju u budućnost sa svojim anđelima i roditeljima koje su u svojim literarnim uradcima nazvali i anđelima pripisujući im tako uzvišene vrline.
Dragi posjetitelji naše školske stranice!
Na početku nove školske godine prisjetili smo se prošlogodišnjih uspjeha i nagrada. Ostvarili smo svoj cilj koji je glasio: Ponosno ime svoje škole pronijeti od Japana do Amerike, sudjelujući na međunarodnim dječjim likovnim natječajima. Jako smo zadovoljni i zahvaljujemo svima koji nas podržavaju u radu.
Nažalost ove godine nije bilo svečanosti “Dani kruha” kao svih prošlih godina te roditelji i posjetitelji nisu imali priliku vidjeti naše likovne radove, pa smo odlučili da nam ih učiteljica predstavi plakatima. Nadamo se da vam se sviđaju.
Srdačno vas pozdravljaju mali crvenički đaci!
2. i 3. r. PŠ Ljubomira – Ljube Radoša
Likovnom radionicom na temu “Jesen” učenici PŠ Seonica prizvali su jesen u svoju učionicu. Od glinamola su izradili korpe pune jesenskih plodova. Zatim su učenici četvrtog razreda napisali kratka literarna djela na istu temu. Sa željom da ove jeseni bude što više sunčanih dana, a što manje kišnih pozdravljaju vas mali Seoničani i njihova učiteljica Anica Bagarić.
Školska prijateljstva ostavljaju duboke tragove i teško ih je objasniti. Bukovički prvašići tek bilježe drage tragove koji će jednoga dana biti lijepa uspomena. Svojim imenima, otiscima dlanova i pruženim rukama žele nam prenijeti lijepu poruku zajedništva.
Trećaši su i petaši u svojim likovnim radovima pružili ruke jedni drugima znajući da pravi prijatelji koračaju hrabro jedan pokraj drugoga, a nikako jedan iza ili ispred drugoga. U svojim literarnim radovima iznijeli su ozbiljna razmišljanja o vrijednostima pravoga prijateljstva koje uspoređuju s blagom koje se nesebično čuva.
Raznobojnost i privlačnost plakata naslovljena PRIJATELJSTVO, a koji su izradili drugaši i četvrtaši, otkriva najveću čar prijateljstva – njezinu neprolaznost. Rimovani stihovi u literarnim radovima i rečenice poput ove: „Prijateljstvo je kao zvijezda koja nebo krasi, koju moramo čuvati da se ne ugasi“, upućuju na prijateljstvo kao zalog trajnoj sreći jer već danas znaju ove pametne glavice da je život bez prijatelja prazan.
