Dobrodošli na službenu stranicu Osnovne škole fra Mije Čuića!
U srijedu ( 16. svibnja 2018.) u našoj školi Kazalište „Smješko“ iz Zagreba izvelo je predstavu „Lara u svijetu životinja“.
Izvrsnom glumom i odličnim scenskim nastupom glumci su oduševili učenike, učitelje i roditelje. Na zabavan i nenametljiv način poslali su lijepu i poučnu poruku o zdravom životu i potrebi čuvanja prirode i suživota s njom.
Sadržajno je predstava bila bliža malim učenicima, a veliki su mogli uživo osjetiti dobru glumu, scenografiju, kostimografiju i zvučne efekte na sceni – sve ono što uče iz medijske kulture. Predstava je protekla u ugodnom ozračju. Zahvala svima koji su doprinijeli da se nastava obogati ovakvim sadržajem.
Iva Bagarić
Sretan ti praznik mama
Sretan ti praznik mama.
Sretan ti ovaj dan.
Neka ti život mama, ispuni svaki san.
Želim ti, želim ti mnogo sreće.
Zdravlje nek te prati.
Umjesto zlatnog dara ja ću ti pjesmu dati.
Ona će tebi reći kol’ko te volim ja.
Za tebe danas s neba i ovo Sunce sja.
III.razred PŠ Brišnik
Čestitke pobjednicima!
Učenici u PŠ Seonica Dan planeta Zemlje obilježili su satom likovne kulture u prirodi. Bili su oduševljeni idejom da će sat provesti u prirodi i tako se uvjeri u ono sto im pisci često poručuju svojim književnim djelima. Prionuli su poslu vesele glavice, a onda su nastajali prekrasni crteži uz često pitanje: “Učiteljice, kako ću nacrtati mirisno jutro”?
U sklopu obilježavanja Dana planeta Zemlje (22.travnja) učiteljice u područnoj školi u Mesihovini jučer su ( 19.travnja) za svoje učenike , uz svesrdnu podršku i pratnju roditelja, upriličile terensku nastavu pod nazivom “Čuvanje i zaštita okoliša”. Nastava je započela u obližnjim Crvenicama na nedavno obnovljenome “Bojkanovića mlinu” gdje su ih dočekali izvrsni domaćini, inače naše kolege u mirovini, Petar Gudelj- Žukić i njegova supruga Anđa. Veselim učenicima Petar je zorno pokazao na koji način funkcionira mlin koji je ,kako je rekao, sagrađen u njegovoj obitelji prije stotinjak godina.
-Tada je moja obitelj bila jedna od brojnijih u kraju. Moj stric, kojeg su kasnije svi zvali “Mlinar”, iz Amerike je donio ideju o izgradnji mlina koji bi trebao obitelj spasiti od velikoga siromaštva. Iako se ta ideja većini tada činila suludom, svim protivljenjima pa i porugama unatoč, devet marljivih i snažnih momaka iz moje obitelji krenulo je po stričevoj uputi k realizaciji ove ideje. Nije to bio ni malo jednostavan podvig budući da se u ondašnjim, izuzetno skromnim uvjetima, u vodi morala izgraditi velika i čvrsta prigrada, brana. Što je stric zamislio, to je sa svojom braćom i rođacima i uspio – ponosno je pripovijedao Petar dok je njegova supruga Anđa vesele goste častila kolačima i kavom. Mlin je dvadeset godina, na žalost, bio zapušten ali ga je obitelj “Bojkanović” prije nekoliko godina potpuno obnovila i od tada je omiljeno okupljalište za svu im rodbinu i prijatelje.
Iduće odredište ove vesele grupe bilo je u Borčanima , u tvrtci “Eko Stojkić”, gdje su učenici potvrdili ali i proširili svoje znanje o važnosti čuvanja i zaštite svojega okoliša. Njihov srdačni domaćin ondje je bio Stojko Martinović koji je učenicima podrobno objasnio važnost ali i sam postupak recikliranja otpada.
-Odlagališe u Paklinama prenatrpano je smećem i naš cilj svakako je smanjiti tu hrpu. Otpad koji se reciklira, ponovno se može upotrijebiti stoga je važno razviti svijest o važnosti recikliranja te mu ozbiljno i pristupiti – rekao je Stojko koji je znatiželjnim učenicima pokazao na koji način se reciklira otpad svih materijala uključujući i olupine vozila. Također je najavio kako tvrtka “Eko Stojkić” do kraja ljeta namnjerava otvoriti “Reciklažno dvorište” koje će biti prvo na ovim prostorima a pružat će mogućnost i otkupljivanja otpada. Nakon poučavanja gospodin Martinović svoje je goste velikodušno počastio sendvičima, sokovima i slatkišima ali i sadnicama cvijeća kojega će učenici, uz pomoć učiteljica, u svojoj školi posaditi već u ponedjeljak. Zahvalna družina nastavu je završila u Borčanima posjetivši još jednoga čuvara tradicije i zdravoga okoliša , gospodina Petra Krištića.
Slično kao i njegov imenjak iz Crvenica, i ovaj je marljivi umirovljenik obnovio zapušteno obiteljsko vlasništvo te tako od njega učinio pravi biser svojega zavičaja. Naime, Petar Krištić je staru, zapuštenu pojatu pretvorio u prekrasni etno muzej koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
-Moj muzej je poseban jer se sve stvari u njemu smiju dirati – rekao je gospodin Krištić te tako oduševio djecu koja su toliko uživala u igri i domaćim gurabijama domaćice Ruže Krištić, da su se silno rastužila kada se terenska nastava završila. Odlično raspoloženi glasnom su pjesmom pozdravili svoje domaćine uz obećanje da će opet posjetiti ove srdačne ljubitelje djece i njihov prekrasni muzej.
I
vana Ćurić
Zemljo draga, hvala što si prema nama blaga
Moj planet je savršeni, čarobni komadić svemira, što se neumorno vrti oko Sunca. Bog nas je smjestio na ovaj komadić raja želeći da se brinemo o svemu živom na njemu i da stvaramo neživo kako bi nam ljepše bilo. a mi kao da nismo svjesni svoje uloge u Svemiru, ovdje na Zemlji. Naš planet pati, jer umjesto bajke prepune čarolije u kojoj žive dobri ljudi, pristojni i puni ljubavi, sve više postaje mjesto u kojem zločesti ljudi zagađuju prirodu, krče naše šume, umjesto ljubavi siju mržnju, tenkovima umjesto traktorima oru polja. Pitam se ponekad, kome pripada sva ova ljepota i za koga je stvorena? Dokle ćemo nekažnjeno biti na njoj? Tisuću pitanja, nigdje odgovora. Na našoj prekrasnoj ljepotici, planeti Zemlji život se odvija posvuda, povezan svojom ljepotom, savršenošću i sa svrhom baš za sve što postoji. Zemlja nam se pruža, a zauzvrat traži samo malo ljubavi koja je ljudima sve manje znana. moramo biti svjesni neizmjerne ljepote naše planete i shvatiti da ona tako malo od nas traži. I dok se ljutimo na Zemlju, kukamo i žalimo se na poludjele uragane, ogromne valove, potrese, požare i druge katastrofe, ne vidimo da smo i sami krivi. Vrijeme je da se zapitamo kuda idemo, što radimo sebi, ovoj Zemlji i životu posvuda. Pokrenimo se i očuvajmo plavi nebeski sjaj oslikan u čistim vodama morskog plavetnila, prelijepe bijele snježne vrhove planina što nebo dodiruju, vesele i razdragane rijeke što morima žure, šume i polja rodna. Uživajmo u životu, u ovom zemaljskom raju na svom kratkom izletu koji smo od Boga dobili na dar, veselimo se i radujmo pjesmi slavuja, letu lastavica, životinjama u svom raju i biljkama koje nas okružuju. Čuvajmo planetu Zemlju kao sami sebe.
Izbor imamo, a vremena?
Ružica Ledušić, 6. razred
„ Na Dan planete naše “
Na Dan planete naše,
želim malo pozornosti vaše.
Pokupit ćemo rado odbačeno smeće,
tada neka zamiriše proljetno cvijeće.
Potočić mali nek’ veselo teče,
uživam slušati žubor pred veče.
Naša planeta sretna će biti,
kad proljetna kiša krene liti.
Okoliš nitko zagaditi neće,
jer priroda tuguje kad baca se smeće.
Bože Ćurić, 7. razred
Proljeće
U zelenoj cvjetnoj haljini
pojavilo se proljeće.
Ogrtač su mu bili leptiri
što su oko njega letjeli.
Medo je namirisao med
a uzbudio se čitav svijet.
Potok je polako tekao
a mrav je nove prijatelje stekao.
Cvjetovi su nježno plesali
i svi u glas pjevali.
Anđela Bagarić, 7. razred
Proljeće se budi
Na cvijet je sletio leptirić bijeli,
on se proljeću jako veseli.
Visibabe, jaglaci, ljubice male
za tračak sunca sve bi dale.
Potočići žubore, ptičice pjevaju,
krpice zadnjeg snijega u rijeke se slijevaju.
Sve se vraća, sve se budi,
proljeću vesele se svi ljudi.
Božena Filipović, 7. razred
„ Stiglo proljeće “
Stiglo je proljeće
Sva ta ljepota
Ptice veselo pjevaju:
„ Koja divota “
Zima je ostavila
neobrisivi trag
Ali proljeće donosi sreću
svim ljudima na prag.
Svi smo veseliji
Radosni i puni sreće
Proljeće je došlo
Ništa nas rastužiti neće
Svi bismo trebali zato
Sreću i radost dijeliti
Naše gradove i sela
Za dan planete zemlje
lijepo urediti.
Mirko Zorić, 7. razred
„ Proljeće “
Proljeće je došlo,
ružno vrijeme
u san je pošlo
Zelena trava opet raste,
polako stižu prve laste
Sunce sija cijeli dan
Radosno nas zove van
U proljeće sve se budi
vesele se ptice, ljudi
Svuda miriše šareno cvijeće
i pjesmom pozdravlja
„ Dobro nam došlo, proljeće!“
Ana Bagarić, 7. razred
